Emocionalna inteligencija - Ključ uspeha i lične sreće
Šta je emocionalna inteligencija (EQ) i zašto je važnija od IQ-a? Kako razvijati EQ kod dece i odraslih? Testovi i vežbe za unapređenje emocionalnih veština.
Emocionalna inteligencija - Ključ uspeha i lične sreće
Biti pametan do sada je uglavnom značilo imati visok koeficijent inteligencije (IQ). A šta je sa koeficijentom emocija (EQ)? Današnja nauka zaključuje da društveno najuspešniji i lično najzadovoljniji pojedinci nisu oni što ih obeležava puki visoki broj racionalne inteligencije.
Šta je emocionalna inteligencija?
Potpuno ostvarenje sopstvene ličnosti pripada emocionalnoj inteligenciji - sposobnosti da se saoseća sa drugima, procenjuje, stvara dobre odnose, da se bude privlačan, kao i drugim emocionalnim veštinama koje su presudne da se neko zaista uklopi u društvo i bude uspešan, a time koristan kako sebi tako i okolini.
Mnogi izuzetno inteligentni ljudi se u životu jednostavno ne snađu. To može značiti da su im nedostajale veštine kao što su borbenost, samokontrola, istrajnost, samomotivacija, snalaženje u grupi, empatija.
Test emocionalne inteligencije
Za početak, proverite svoj nivo emocionalne inteligencije kratkim testom. Na pitanja odgovorite sa T (tačno) ili N (netačno):
- Ako me verbalno napadnu, obavezno se razljutim
- Dobro se nosim sa tuđim osećajima tuge, čak i mojih najbližih
- Ukoliko mi neko preti fizički, osećam ljutnju i strah
- Mogu se odlučiti da volim nekoga, a onda to i pokazujem
- Dobro podnosim tuđi gnev i mržnju
- Zbog nekih stvari se redovno brinem
- Ponekad i u nekim situacijama osećam stid
- Osećaji ljutnje neprestano mi se vraćaju zbog pojedinih situacija ili osoba
- Zbog nekih stvari iz moje prošlosti osećam stid
- Ponekad se osećam poniženo
Poželjni odgovori: 1-N, 2-T, 3-T, 4-T, 5-T, 6-N, 7-N, 8-N, 9-N, 10-N
Najvažnije od svega je da budemo iskreni sa sobom i da shvatimo da možemo voljno uticati na naše emocionalne reakcije. To se uči.
Zašto je EQ važan?
Emocionalna inteligencija je zaista važna pa se kao takva danas proučava i na fakultetima. Za razliku od intelektualne inteligencije koja se može razvijati u određenoj dobi i do određenih granica, emocionalna se može razvijati bez obzira na životnu dob. Svako može da nauči da komunicira i kontroliše emocije, da razvije osećaj empatije, da spozna sebe ako to želi i da posveti tome određenu pažnju. Ponekad to nije lako, ali se isplati.
Neurološka osnova emocija
Nije loše znati (iako nije romantično) da je za naše emocije kriva izvesna žlezda - amigdala koja živi i radi u našem mozgu. Ona je skladište svih naših zapamćenih emocija i zbog toga smo u stanju da nekad emotivno reagujemo i pre nego što smo zaista svesni situacije.
Amigdale su nervno povezane sa mnogobrojnim moždanim centrima: neokorteksom, vizuelnim korteksom i talamusom. Obe žlezde sadrže mnogobrojne receptore i učestvuju u stvaranju neurotransmitera kao što su dopamin, serotonin, norepinefrin, epinefrin itd.
Kako razvijati emocionalnu inteligenciju kod dece?
Emocionalna inteligencija je urođena, ali na njoj mora da se radi kako bi se uspešno razvila. Prema jednoj definiciji, to je urođena mentalna sposobnost koja je osnova emocionalne osetljivosti i potencijala za savladavanje veštine upravljanja emocijama što može imati dugoročan pozitivan efekat za zdravlje, sreću i život u celini.
Roditelji treba da prepoznaju emocije kako bi decu naučili da ih kontrolišu. Emocionalno osetljivo dete lakše će prepoznati nebezbedne, opasne i rizične situacije i reagovaće adekvatnije od ostalih vršnjaka.
Decu možemo da naučimo da uvek imaju mogućnost izbora, čak i kad ih preplave negativna osećanja. Na roditeljima je da nauče decu kako da upravljaju osećanjima. Ako su uspešni u tome, manja je verovatnoća da će prihvatiti cigarete, alkohol ili drogu. Ove zavisnosti su gotovo uvek rezultat neispunjenih potreba u porodici.
Praktični saveti za unapređenje EQ
- Prepoznajte svoje emocije: Pokušajte da identifikujete šta tačno osećate i zašto.
- Pauzirajte pre reakcije: Kada osetite snažne emocije, uzmite 20 minuta pauze pre nego što reagujete.
- Vežbajte aktivno slušanje: Trudite se da razumete tuđa osećanja i perspektive.
- Razvijajte empatiju: Pokušajte da se stavite u tuđu poziciju pre donošenja zaključaka.
- Upravljajte stresom: Pronađite zdrave načine za nošenje sa stresom - vežbanje, meditacija, hobiji.
- Prihvatanje kritike: Učite da konstruktivnu kritiku koristite za lični razvoj.
- Pozitivna komunikacija: Koristite "ja" poruke umesto optuživanja ("Osećam se..." umesto "Ti uvek...").
Emocionalna inteligencija u partnerskim odnosima
Veza partnera koji se nikad ne svađaju je sterilna i hladna. Malo dobro kontrolisane borbe mišljenja unosi živost i razgali emocije, a posle se lepo pomirimo. Stručnjaci koji sve znaju kažu da je veza kao biljka koju smo posadili - celo vreme moramo brinuti o njoj, zalivati je, negovati i dohranjivati, inače će je zarasti trava i više je nećemo naći.
Pametni partneri nikada ne izbegavaju prepiranje, već se trude naći zajedničko rešenje i pri tome ne smeju zaboraviti da se još uvek vole i da je zapravo srž kontakta u prebrodjivanju razlika u mišljenju, stajalištima i karakteru.
Emocionalna inteligencija i zdravlje
Psiha i emotivna stabilnost su najbolji saveznici i u borbi sa vrlo teškim bolestima. Samo onaj čovek koji uspe da sakupi svu pozitivnu energiju i savlada strah, osećanje očaja, izgubljenosti i panike, može da pobedi i maligna oboljenja.
Na odeljenju za radiologiju, svi pacijenti dobijaju hemoterapiju i leče se zračenjem, ali preživljavaju samo oni koji uspeju da savladaju emocionalnu, psihičku i telesnu krizu i da sačuvaju osmeh i onda kad je bilo najteže. Takvo iskustvo te promeni za ceo život i shvatiš koliko su beznačajne neke sitnice zbog kojih se nerviraš u svakodnevnom životu. Kao da se ponovo rodiš, očišćen od svih loših emocija, i naučiš da jednostavno kažeš: "Život je lep".
Zaključak
Emocije i razum su nam dati kroz dve vrste inteligencije - obe jednako važne za uspeh i sreću u životu. Cilj je da naučimo kako inteligentno upotrebljavati svoju emocionalnost. Vladati sobom ne znači da treba potiskivati emocije, nego postizati ravnotežu kontrolom ekstremnih emocija.
Potiskivanje unutrašnjih tenzija ili robovanje burnim reakcijama može dovesti do patoloških stanja kao što je depresija, anksioznost, nesavladivi napadi besa, panike, manijakalni ispadi. Ne možemo svi uvek biti ni srećni niti uvek ljuti - pa ličili bismo na smajlije. Tako svakako, život se sastoji iz prijatnih i neprijatnih osećanja. Za duševno zdravlje važno je umeti održati meru.
Umeće samosmirivanja je neophodna životna sposobnost i veština. Svi mi možemo osetiti šta je ono što bi nas moglo usrećiti ili oraspoložiti u datom trenutku ili uopšte u životu. Međutim, često to i ne uradimo. Zašto? Možda je vreme da počnemo.